Sinovi prostrane domovine

Predstavljamo reprezentativni izbor proze bošnjačkog književnog klasika Hasana Kikića, priređen za suvremenog čitatelja i nastavu „Sinovi prostrane domovine“. Knjigu je priredio prof. dr. Nehrudin Rebihić, a središte izdanja čine antiratne i socijalno osjetljive proze koje su Kikića postavile u vrh međuratne pripovjedne književnosti: “Carska noć”, naslovna novela “Sinovi prostrane domovine”, “Izvještaj o bakru”, “Zgode o nasušnom hljebu”, “Abdest”, “Dedija”, “Dova pod carskim trešnjama”, “Za tarabama” i druge. Knjiga sadrži i uvodnu studiju priređivača, “Novele o socijalno obespravljenim ljudima”, rječnik manje poznatih riječi, bilješku o piscu i bibliografiju, pa je čitateljima i nastavnicima u rukama pouzdan, zaokružen priručnik.

Kikićeva je proza panoramski zahvatila “provinciju u pozadini”, svijet malih ljudi i njihovih nepravdi, a u nizu ključnih novela lucidno razotkriva prazni patos militarizma i klasnu pozadinu “patriotskog žara”, ono zbog čega je i ostao neizostavan u antiratnom kanonu. U noveli “Sinovi prostrane domovine” njegovi junaci, seljaci i nadničari, odbijaju da budu gorivo ratne mašine, pa i samoozljeđivanjem izbjegavaju mobilizaciju: humanistički vrhunac jedne etike otpora.

Kritički okvir ove knjige namjerno je dvostruko “usidren”. Na jednoj strani podsjećamo na ocjenu Enesa Durakovića da Kikićeve novele “u cjelini zbirke” tvore panoramu bosansko‑posavske ratne provincije, usporedivu s Krležinim Hrvatskim bogom Marsom, pozicionirajući Kikića u sam središnji tok bošnjačke modernističke proze.

Na drugoj strani, Historija bošnjačke književnosti Seada Šemsovića (Zagreb, 2025) nudi pregledni kontekst međuratne i ratne dionice u kojoj Kikić zauzima kanonsko mjesto, čime se školska i akademska recepcija ove proze dodatno stabilizira.

Kikićev književni, ali i kulturno‑organizacijski rad neraskidivo je povezan sa Zagrebom, nakon službovanja u Pisarovini bio je u najužem kontaktu s hrvatskim piscima, a 1937. u Zagrebu sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem pokreće časopis „Putokaz“, uz Ziju Dizdarevića i druge. Časopis je, unatoč cenzuri i oskudici, izlazio do 1939. – Kikićev posljednji veći projekt prije rata.  Uz to, tri ključna Kikićeva naslova prvi su put objavljena upravo u Zagrebu: „Provincija u pozadini“ (1935), „Ho‑ruk“ (1936) i „Bukve“ (1938).

Ovaj izbor namijenjen je prvenstveno kao lektira za bošnjačku djecu koja u hrvatskim školama pohađaju nastavu po modelu C, kao sadržajno i jezično primjerena zbirka za učenje i prepoznavanje vlastitog kulturnog nasljeđa u interkulturnom okruženju. Uz nastavnike bosanskog jezika i kulture, knjiga je podjednako korisna studentima kroatistike, bosnistike i komparativne književnosti te široj čitateljskoj publici.

Zbirka se, dakle, preporučuje za školsku lektiru (model C), za nastavu kulture i jezika bošnjačke nacionalne manjine te za sve koji žele čitati Kikića na jednom mjestu – jasno, pregledno i didaktički obzidano.