Na lahkom i mehkom jeziku bosanskom

Kako čitati glas h – fonem koji je u bosanskome jeziku i zvuk i znak pripadanja? Knjiga prof. dr. Alena Kalajdžije donosi cjelovit, ali čitljiv portret glasa h: od njegove statusne, upotrebne i simboličke vrijednosti do fonetsko‑fonoloških, tvorbenih, leksičkih i semantičkih učinaka u različitim registrima jezika (od razgovorne prakse do pravnih i medijskih tekstova). Kalajdžija u Predgovoru jasno postavlja istraživačke ciljeve, između ostalog, i pitanje kulturalno‑identitarne prepoznatljivosti glasa h. Objašnjava da analizu gradi na 130 izdvojenih leksičkih pojava, sustavno provjerenih prema pravilnosti, etimologiji, normi, korpusnoj potvrđenosti te razlikovnosti spram bliskih književnojezičkih sustava.

Knjiga je pisana naučnopopularno i esejistički, bez “zatvaranja” u aparaturu. Autor pomiruje strogu filološku metodu i pristupačan stil, što se vidi već iz same autorske napomene o žanru i metodi rada. Takvu otvorenost prema široj publici potvrđuju i recenzije: dr. sc. Ermina Ramadanović (Institut za hrvatski jezik, Zagreb) posebno ističe da se autor, nakon temeljitog znanstvenog uvida, opredijelio za znanstveno‑popularan oblik “blizak općem čitateljstvu”.

„Autor je ukazao kako na oblike u kojima h zaslužuje svoju poziciju u savremenom bosanskom jeziku tako i na oblike u kojima je h u različitim etapama razvoja jezika nestalo, te je ovo i svojevrsno podsjećanje na starije oblike i procese koji su ih obilježili, a propitkivanje i savremenog stanja i idiolekata jedan je od ciljeva koji je autor postavio i ostvario ovim rukopisom“, piše u svojoj recenziji prof. dr. Emira Mešanović-Meša s Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Sadržajno, knjiga se otvara poglavljem “Status, upotreba i simbolička vrijednost suglasnika h u bosanskom jeziku”, a potom slijedi niz abecedno poredanih minimonografija (npr. aj i haj, bahnuti, čahura, gruhnuti, sevdah), te poglavlja o leksemima slavenskog i nesigurnog porijekla. Na kraju su Rezime, Glosar, Bibliografija s odvojenim korpusom “Rječnici i pravopisi”, kao i pregled korištenih izvora, što je rješenje koje knjigu čini praktičnim priručnikom, nastavnim i uredničkim pomoćnikom jednako.

Zaključno poglavlje rezimira nalaze: na korpusu od preko 130 obrađenih jedinica pokazuje se da je upotreba glasa h “bitna odrednica bosanskog jezika”, utemeljena i etimološki i analogijski, te potvrđena u organskoj i književnojezičnoj praksi.

Unutar bošnjačke kulture pamćenja, jezik i pismo često su “sakralna mjesta” identiteta, okvir u kojemu se književnost i kultura “iznova ispisuju” kroz jezičke znakove odlično objašnjava i Kalajdžijinu temu: h se čita kao zvuk i kao kulturni simbol. Istodobno, bošnjačka se knjiže, vnost povijesno ostvaruje kao multilingvalan fenomen na svim prostorima bošnjačke kultureova knjiga precizno mapira mjesto bosanskoga jezika u toj širini.

Knjiga je namijenjena širokom krugu čitatelja, učenicima i studentima, roditeljima, lektorima, novinarima i urednicima. Posebno je preporučena kao lektira bošnjačkoj djeci koja u hrvatskim školama pohađaju nastavu po modelu C, te kao priručnik nastavnicima koji žele pouzdane, primjerima potkrijepljene odgovore o bosanskom jeziku bez neprohodnih teorijskih barijera

Kalajdžijina knjiga spaja ono što škola, mediji i Bošnjaci gdje god živjeli traže: znanje koje se da odmah primijeniti, u učionici, redakciji ili svakodnevnom govoru.