ISLAMSKA UMJETNOST U BIH

Knjiga „Islamska umjetnost u Bosni i Hercegovini Kenana Šurkovića predstavlja prvi cjeloviti pregled estetskih, duhovnih i kulturnih vrijednosti islamske umjetnosti na tlu Bosne i Hercegovine. Premda se temelji na izabranim studijama autora s već potvrđenim akademskim autoritetom (Mujezinović, Handžić, Kreševljaković, Imamović i dr.), djelo ne djeluje kao prosta kompilacija, već kao pažljivo komponiran, tematski zaokružen narativ. Šurković ovim izdanjem nudi novi uvid u specifičan umjetnički izraz Bošnjaka muslimana, stvarajući osjećaj sustavne i estetski utemeljene spoznaje.

Značaj knjige leži prvenstveno u njenoj edukativnoj i dokumentarnoj vrijednosti, ona objedinjuje ključne poglede na islamsku arhitekturu, kaligrafiju, ornamentiku, obrte i umjetnost knjige, ali i na filozofiju forme i ljepote u islamu. Islamska umjetnost u BiH prikazuje se kao integralni dio univerzalnog muslimanskog likovnog izraza, čije središte nije u prikazivanju čovjeka, već u oblikovanju prostora i znaka kao nosilaca duhovne poruke.

Djelo je podijeljeno u tematske cjeline koje obuhvataju različite žanrovske i medijske razine: od teološko-filozofskih uvida (npr. Mustafa Spahić o Kur’anu kao temelju islamske umjetnosti), preko historiografskih pregleda (Mujezinović, Imamović), do deskriptivnih prikaza arhitektonskih i zanatskih formi (Bećirbegović, Kreševljaković). Tako se ostvaruje sinteza znanja – i po širini obuhvata, i po dubini uvida.

Pionirski karakter knjige ogleda se i u njenom likovnom dizajnu te jasno strukturiranoj kompoziciji, koja balansira akademski ton i narativnu čitljivost. Zbog toga je knjiga prikladna kako za obrazovne ustanove, tako i za kulturnu reprezentaciju, pa čak i kao reprezentativan poklon.

U vremenu kada se islamska umjetnost često pojednostavljuje na nivo dekorativne forme, Šurkovićeva knjiga vraća razgovor o islamskom obliku njegovim temeljnim intelektualnim osnovama, pokazujući da je riječ o autentičnom estetskom jeziku Bošnjaka muslimana, a ne o importiranoj formi.

Ova knjiga je, kako ističe recenzent prof. dr. Rasim Ibrović, prvi ozbiljan pokušaj sistematizacije i sinteze cjelokupne islamske umjetnosti u BiH, zadatak koji do sada nije realizirala nijedna institucija ni kolektiv autora. „Knjiga Kenana Šurkovića je, nolens volens, prvijenac, ali i trofanda… koja obećava istinsku duhovnu slast svakom ljubitelju umjetnosti“, piše Ibrović, ukazujući na znanstveni i estetski domet djela.

Knjiga obuhvata ključne forme islamske umjetnosti: od arhitekture i kaligrafije, preko iluminacije, minijature, prepisivaštva, obrade metala i kamena, do ćilimarstva, terzijskog zanata i unutrašnje estetike prostora. Poseban fokus daje se fenomenu banjalučke serdžade, koju autor tretira kao metafizičko središte islamskog oblikovnog izraza u Bosni.

Ibrović posebno naglašava interkonfesionalnu dimenziju bosanskog estetskog naslijeđa: muslimani, kršćani i jevreji zajednički su oblikovali umjetničku baštinu. Knjiga, prema njemu, nije samo dokument nego i poruka – poziv na duhovno prepoznavanje (zikr), etičku memoriju i otpor zaboravu i duhovnoj letargiji (gaflet). „Šurkovićev tekst je istinska panaceja, naši stari bi rekli biriladž, za obamrle duše pred sveprisutnom ružnoćom“, zaključuje Ibrović.

Prof. dr. Haris Dervišević s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u svojoj recenziji ističe kako Šurkovićeva knjiga predstavlja tematski precizan, metodološki utemeljen i faktografski bogat prikaz višestoljetne islamske umjetničke tradicije u Bosni i Hercegovini. Riječ je, po njegovoj ocjeni, o prvom ozbiljnom pokušaju da se objedine fragmentarna istraživanja ove oblasti u jednu sveobuhvatnu sintezu.

Dervišević posebno ističe autorovo tumačenje arhitekture kao prostora humanizacije, kaligrafije kao discipline duhovnog izraza, te ćilimarstva kao mosta između zanata, vjere i estetike. Autorovo razumijevanje serdžade kao sakralno-estetskog izraza naziva „duboko promišljenim i originalnim doprinosom“.

Kao dodatnu vrijednost knjige, recenzent izdvaja autorov terenski rad, korištenje privatnih kolekcija i imenovanje konkretnih umjetnika i zanatlija koji su oblikovali vizualni identitet islama u BiH. Time djelo stječe i značajnu dokumentarističku dimenziju.

Na kraju svoje recenzije, Dervišević s punim uvjerenjem preporučuje knjigu za objavljivanje, navodeći da ona predstavlja nezaobilazno štivo za sve koji se bave islamskom umjetnošću, historijom umjetnosti, arhitekturom i kulturnom baštinom.